Živote je izgubilo sto hiljada ljudi, raseljeno je više od polovine stanovnika najjugoslovenskije jugoslovenske republike, a 30 godina kasnije nema saglasja o danu kada je rat u Bosni i Hercegovini počeo.Sve tri strane – srpska, hrvatska i bošnjačka – navode drugi datum za početak rata, koji se ne razlikuju samo po mesecima, već i po godinama.Alan Litl, reporter koji je godinama izveštavao za BBC sa Balkana, kaže da sve tri strane pišu sopstvene verzije istorije.„I dalje postoji negiranje zločina koji su u Bosni počinjeni u ime nacije, stanovništvo i dalje želi da mu govore utešne laži u kojima su oni uvek žrtve i nikad zločinci.„I dok god se to dešava, ne može doći do pomirenja ili harmonije u tom delu Zapadnog Balkana”, kaže Litl za BBC na srpskom
Procene su da je tokom rata u Bosni, etnički najšarenije jugoslovenske republike, raseljeno više od 2,2 miliona ljudi, a krvavi sukobi su okončani Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine.Na pitanja upućena Predsedništvu BiH, telu sastavljenom od predstavnika sva tri naroda, kada je formalno počeo rat i kojim događajem, BBC nije dobio odgovor.Ukrajina i `eho devedesetih`Litl u ratu u Ukrajini čita „eho devedesetih”.Ruski predsednik Vladimir „Putin sad kaže da Ukrajina nema istorijski identitet kao država, upravo tako je Srbija videla Bosnu devedesetih – da ne postoji i da nema legitimitet.„Smatralo se da ljudi koji sebe nazivaju Bošnjacima nisu zasebna nacionalnost, već da su to Srbi muslimanske vere ili Hrvati muslimani, to je zamisao projekta da postoje Srbija i Hrvatska i ništa između”, kaže Litl.Iako smatra da rat na Balkanu u onom obliku nije moguć jer sad nema „susedne države koja bi to želela” i vojno i finansijski podržala, Litl kaže da zna šta bi to moglo da donese.Epizoda BBC-jevog dokumentarnog filma Smrt Jugoslavije posvećena početku rata u Bosni, čiji je jedan od autora, zove se „Vrata pakla”.I bosanskohercegovački režiser Gradimir Gojer koji je 1992. gledao kako granate padaju na Sarajevo vidi „neverovatne analogije” sa današnjicom na Balkanu.„Koriste se gotovo pa isti obrasci veštačkog sejanja straha i svađanja naroda.„Bojim se da iz istorije, na ovim našim prostorima niko ništa nije naučio”, navodi u pisanoj izjavi za BBC.Pozadina sukobaZgrada VijećnicePotpis ispod fotografije,Vijećnica u Sarajevu granatirana je 25. avgusta 1992, a tada je zapaljen i ogroman bibliotečki fondPrema poslednjem predratnom popisu stanovništva iz 1991. godine, u Bosni i Hercegovini je živelo otprilike 43 odsto Bošnjaka (muslimana), 31 odsto Srba i 17 procenata Hrvata, a preostalih osam odsto se izjašnjavalo ili kao Jugosloveni ili kao druge manjine, podaci su Memorijalnog centra Srebrenica.Već tada ovaj mozaik polako dobija drugačije obrise.Na izborima 1990. godine najviše glasova osvajaju tri stranke sa nacionalnim predznakom – Stranka demokratske akcije (SDA) Alije Izetbegovića, Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Stjepana Kljuića.Već sledeće godine, uzavreli politički život u Bosni se još usložnjava.U oktobru 1991, predstavnici hrvatske i bošnjačke zajednice doneli su „Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine”.Odlučeno je da se predstavnici BiH povuku iz rada saveznih organa Jugoslavije dok se ne postigne dogovor između republika koje sačinjavaju umanjenu SFRJ – bez Hrvatske i Slovenije, koje su već proglasile nezavisnost – na šta predstavnici Srba nisu pristali.Umesto toga, Karadžićev SDS u novembru uspostavlja srpske autonomne oblasti, nezavisne od centralne vlasti u Sarajevu, a potom organizuje i sopstveni referendum.Na njemu je izglasano da Srbi u BiH uspostave republiku, ali je Vlada u Sarajevu taj referendum odbacila kao neustavan i nevažeći.Ipak, Srbi iz Bosne 9. januara 1992. proglašavaju Republiku Srpsku, da bi 25. januara Skupština BiH, na dugoj i burnoj sednici, raspisala referendum o nezavisnosti koji je održan 29. februara i 1. marta.Republika Bosna i Hercegovina proglasila je nezavisnost 1. marta 1992. godine.
odraslih i više od 1.600 dece.To je najduža opsada jedne prestonice od Drugog svetskog rata.Play video, “30 година опсаде Сарајева: „Осећала сам се заборављеном од света””, Trajanje 3,4003:40Potpis ispod videa,Tri decenije od opsade Sarajeva: „Osećali smo se zaboravljeno i napušteno”Presentational grey lineSećanje na Sarajevo 1992 i „grad u plamenu”Gradimir Gojer, bosanskohercegovački reditelj, za BBCVeć su Sarajevom odjekivale granate…U skloništu ispod Kamernog teatra 55 slušali smo dramatične telefonske razgovore između članova Predsedništva Ejupa Ganića i Stjepana Kljuića koji su (od 2. maja) bili u zgradi Predsedništva i Alije Izetbegovića zarobljenog u kasarni u Lukavici…Bila je to besana noć u kojoj sam, kao i sve Sarajlije, shvatio da su odmetnuti Kadijevićevi (savezni ministar odbrane Veljko Kadijević) Srbi krenuli u put bez povratka, u razvaljivanje međunarodno priznate države, članice Ujedinjenih nacija, Bosne i Hercegovine.Bosanskohercegovačke patriote, uglavnom samoorganizovane, primile su zajedno sa pripadnicima Specijalne jedinice MUP-a RBiH prvi udar od naroda odrođene JNA, paravojnih jedinica, već tad sa četničkim obeležjima…I danas je grozno se sjetiti zapaljene glavne Pošte i Nacionalne biblioteke, iz koje smo pod snajperskom vatrom izvlačili književno blago, pa razorene Titove ulice.Grad je bio u plamenu…Osjećali smo da nas je Evropa izdala i da BH. patriotima dolaze, ne dani i mjeseci, već godine borbe sa onima koji su odlučili da fašistoidno ruše državu u kojoj su se školovali, stekli pozicije u privredi, kulturi, sportu, u svim sferama života.Odmetnuta JNA i paravojne jednice sa brda oko grada permanentno su tukli po gradu…Počela je najduža opsada u modernoj istoriji ratovanja…Spoznao sam značenje stihova Radovana Karadžića: „Idemo u grad da bijemo gadove”…Osetio sam varvarstvo na delu…
Odgovori